U francuskom departmanu Côte-d’Or, porodica Lahlou-Manière živi i diše radnički aktivizam. Kroz priču dede Gabriela (85), majke Raphaëlle (54) i unuke Morgane (25), ugledni Le Monde donosi fascinantan prikaz evolucije dijaloga između radnika i poslodavaca.
Dok je nekada sindikat bio mesto radosti i pobeda, danas je on postao poslednja linija odbrane u svetu koji gubi „klasnu svest“.
Prva generacija: Gabriel i „miris pobede“ iz 1968.
Gabriel Manière je počeo da radi u fabrici sa samo 14 godina. Njegov ulazak u svet sindikata bio je prirodan: „Uđeš u firmu i učlaniš se u većinski sindikat.“
- Zlatno doba: Gabriel se sa žarom priseća maja 1968. godine – tri nedelje štrajka koji je paralizovao Francusku.
- Rezultat: Izborena su povećanja plata, skraćenje radne nedelje na 40 sati i pravo na sindikalno organizovanje unutar firmi.
- Njegov osvrt: Gabriel žali što se danas u firmama govori o „ljudskim resursima“, što ljude tretira kao puki kapital, a ne kao živa bića.
Druga generacija: Raphaëlle i velike bitke devedesetih
Raphaëlle radi na šalteru železnice (SNCF) od 1992. godine. Za nju je sindikalizam bio „militantizam pun radosti“ – prodaja novina ispred pekara i ogromni protesti.
- Velika pobeda (1995): Seća se tromesečne blokade protiv smanjenja penzija i ukidanja radnih mesta. „Drugi zanati su nam donosili kolače i novac za štrajk. Solidarnost je bila neverovatna.“
- Promena kursa: Raphaëlle primećuje da su njena i očeva generacija vodile ofanzivne bitke (da dobiju više), dok se danas vode isključivo odbrambene bitke (da ne izgube ono što imaju).
Treća generacija: Morgane i digitalna izolacija 2026.
Morgane (25) radi kao kontrolorka u vozovima. Iako je odrasla na protestima, njena realnost je drugačija.
„Ja nemam nijedno sećanje na neku akciju koja je rezultirala konkretnom pobedom. Naprotiv.“
- WhatsApp umesto sastanaka: Morgane ističe da tehnologija (Intranet, grupe na mrežama) ubija direktan kontakt. Ljudi se više čuju, ali se manje viđaju, što slabi kolektivnu snagu.
- Gubitak klasne svesti: Raphaëlle primećuje da mladi danas, kada imaju problem na poslu, radije daju otkaz i odu u drugu firmu nego što pokušavaju da poprave uslove tamo gde jesu.
- Strah od odmazde: Dok je Gabriel uspeo da bude i sindikalista i menadžer, Morgane oseća da angažman danas nosi rizik od sporijeg napredovanja i loših ocena od strane nadređenih.
Glavni zaključci: Šta se promenilo?
| Karakteristika | Nekad (1968 / 1995) | Danas (2026) |
| Komunikacija | Štampanje letaka na mašinama, kafa u firmi. | WhatsApp grupe, Intranet, e-mail. |
| Tip borbe | Ofanziva (tražimo kraće radno vreme). | Otpor (branimo radna mesta). |
| Odnos prema poslu | Transformacija društva kroz rad. | Individualni beg ili zaštita od otkaza. |
| Organizacija | Jaka hijerarhija i masovno članstvo. | Rascepkane firme, manje sati za sindikalni rad. |
Ipak, uprkos „fatalizmu“ koji vlada među mlađim kolegama, Morgane je odlučila da javno prizna da je član sindikata. Njena poruka je jasna: Klasna borba nije nestala, ona je samo promenila oblik.
